DERMATOLOGIJA
DERMATOLOŠKI PREGLED
ZAŠTO SE JAVITI DERMATOLOGU?
Pacijenti mogu doći na dermatološki specijalistički pregled zbog bilo kojeg
problema s kožom kao i zbog pregleda pojedinačnih promjena koje su se naglopojavile na koži, vlasištu, noktima ili vidljivim sluznicama.
Poseban akcenat uvijek dajemo pregledu madeža, s ciljem prevencije i ranog otkrivanja karcinoma kože, odnosno melanoma.
Melanom kože je jedan od najčešćih zloćudnih tumora današnjice.
Incidenca melanoma posljednjih godina u našoj populaciji sve više raste.
Preventivni pregled madeža se preporučuje napraviti jednom godišnje, što povećava kvalitet života i stopu preživljavanja.
KAKO IZGLEDA PRVI DERMATOLOŠKI PREGLED?
Prvi korak je razgovor sa specijalistom dermatologije. Na pregledu možete pitati pitanja koja vas zanimaju, a ljekar će vas pitati
informacije koje smatra važnima.
Nakon razgovora obavlja se dermatološki pregled kože. To se odnosi na pregled kože udova, trupa, lica, vlasišta i noktiju.
Ponekad nije potrebno pregledati kožu cijelog tijela, no sve ovisno o procjeni dermatologa, te da li se radi o prvom
dolasku kod dermatologa.
Pregled kože može se odraditi golim okom ili dermatoskopom. Kod prvog pregleda se postavlja konačna ili radna dijagnoza, te ukoliko je
potrebno radi se preporuka za pretrage koje pacijent treba obaviti da bi se postavila konačna dijagnoza i ordinirala terapija.
Određene vrste liječenja moguće je obaviti odmah u ordinaciji za vrijeme dermatološkog pregleda
KAKO SE PRIPREMITI ZA DERMATOLOŠKI PREGLED?
Prvi dermatološki pregled ne zahtjeva neku posebnu pripremu. Ukoliko
pacijent koristi neke lokalne preparate, preporučuje se da ih ne koristi nekoliko dana prije pregleda.
AKNE
Što su akne?
Acne vulgaris su jedno od najčešćih kožnih oboljenja. Pojavljuju se podjednako
u oba spola, najčešće u doba puberteta, na seboroičnim dijelovima kože – na
koži lica, na vratu, ramenima, prsima i leđima.
Karakterizira ih masna koža, sa stvaranjem:
• komedona, papula i pustula
• postupalno tamnija koža- hiperpigmentacije
• postupalno svijetlija koža – hipopigmentacije
• ožiljci kao rupičasta koža nakon što akne zacijele
• dugotrajni i debeli ožiljci-keloidi
Kako nastaju akne?
Bitnu ulogu u nastanku akni ima prije svega genetska predispozicija, zatim
poremećaj hormona koji se dešava obično tokom puberteta, kada se odnos
spolnih hormona poremeti, bilo povišenjem androgena ili sniženjem estrogena
(ovisno o spolu), što uzrokuje povećanje žlijezda lojnica i stvaranje više
sebuma.
Promjene koje se pojavljuju mogu se podijeliti na primarne – neupalne i
sekundarne – upalne. U primarne promjene se ubrajaju komedoni, a u
sekundarne papule, pustule, te upalni čvorovi. Kao posljedica promjena mogu
zaostati ciste, te atrofični i hipertrofični ožiljci.
Prema vrsti promjena na koži i težini kliničke slike imamo nekoliko kliničkih
oblika:
• Acne comedonica najblaži je oblik bolesti kod kojeg prevladavaju komedoni,
te mali broj papula ili papulopustula.
• Acne papulopustulosa srednje je težak oblik akni gdje uz komedone nalazimo
i crvene bolne papule, koje gnoje. Ovaj oblik akni, osim na licu, može biti
lokalizovan i na leđima.
• Acne conglobata najteži je oblik oboljenja. Upalni proces zahvaća dublje
dijelove folikula i perifolikularnog tkiva, te nastaju duboki, tvrdi i bolni čvorovi.
Zarastanjem nastaju ružne atrofične i hipertrofične promjene u obliku keloida,
te ciste. Uz lice, često su zahvaćeni i gornji dijelovi trupa, vrat, nadlaktice, te
donji dio leđa.
Kako se akne klinički dijagnosticiraju?
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike pregledom specijaliste
dermatologa. Ponekad su potrebne i laboratorijske pretrage, npr. kod
sindroma policističnih jajnika (krvna slika, hormonalni status).
Kako liječiti akne?
Terapija je individualna u zavisnosti od oblika akni. Može biti topikalna –
lokalna i oralna – antibiotici i Roacuttane, te kombinacija ove dvije.
Akne su oboljenje koje se u potpunosti liječi, ali je za to potrebno do godinu
dana upornog liječenja i pridržavanja propisane terapije. Rani tretman akni je
esencijalan za prevenciju estetskog problema.
Iako pigmentacije od akni najčešće prolaze za šest mjeseci do godinu dana, u
pojedinim slučajevima mogu biti trajne.
Atrofični ili hipertrofični ožiljci kao posljedica težih oblika akni vrlo često ostaju
vidljivi. Uspješno vidljive rezultate u liječenju ožiljaka od akni
daje MicroNeedling tretman.
Hemijski piling je namijenjen za blage oblike akni. Vidljivo može poboljšati
postupalne promjene kao hiperpigmentacije koje su nastale kao posljedica
akni.
Kako svakodnevne aktivnosti utječu na akne?
Ovisno o težini kliničke slike, akne mogu uzrokovati emocionalni stres i ostaviti
ožiljke na koži. Što se ranije počne s liječenjem, manji je rizik od takve vrste
problema. Stres ne uzrokuje akne, ali ako već imate akne, stres ih može
pogoršati. Konzumiranje hrane koja je bogata umjetnim sladilima, mastima,
nezdravim ugljikohidratima, te GMO hrana, pogoršavaju stanje i otežavaju
proces liječenja akni. Ne preporučuje se istiskivanje akni mehanički, jer sam čin
pogoduje razmnožavanju bakterija i nastanku ožiljaka. Akne ne nastaju zbog
loše higijene kože. Zapravo, prejako trljanje kože ili čišćenje jakim sapunima i
drugim agresivnim sredstvima iritira kožu i može pogoršati akne.
Alopecia
Šta je alopecia?
Koji su simptomi alopecije?
• Postupno stanjivanje na vrhu glave – androgena alopecija
Ovo je najčešći tip gubitka kose i javlja se kod muškaraca i žena, a zavisi od
dobi. Obično se javlja postepeno u predvidljivim obrascima. Kod muškaraca,
kosa često počinje opadati od čela na liniji koja podsjeća na slovo M. Žene
obično zadrže kosu na čelu, a opadanje je više izraženo na bočnim dijelovima
vlasišta.
• Alopecia na pečate ili mjestimična alopecia – alopecia areata
Kod ove vrste alopecije javlja se gubitak kose obično kružnog oblika, veličine
novčića. Ova vrsta gubitka kose obično utječe samo na kožu poglavine, ali
ponekad se javlja i na bradi ili obrvama. U nekim slučajevima, koža može da
svrbi ili postaje bolna, prije nego što kosa ispadne.
• Iznenadna prorijeđenost kose
Fizički ili emocionalni stres može uzrokovati opadanje kose. Pramenovi kose
mogu opadati prilikom češljanja ili pranja kose, čak i nakon nježnog povlačenja
ruku kroz kosu. Ova vrsta gubitka kose obično uzrokuje ukupno stanjivanje –
prorijeđenost kose, a ne poptuni gubitak dlake.
• Full-body gubitak kose
Neke bolesti i medicinski tretmani, poput kemoterapije kod karcinoma, mogu
dovesti do gubitka kose po cijelom tijelu. Kosa obično naraste ponovo nakon
prestanka medicinskog tretmana.
Zašto nastaje alopecija?
Rizični faktori za nastanak alopecije su najčešće genetska predispozicija, te
hormonalne promjene koje se javljaju nakon trudnoće, tokom menopauze, kod
oboljenja štitne žlijezde i dr.
Kako se postavlja dijagnoza alopecije?
Trebate razgovarati sa svojim ljekarom ako primijetite iznenadni ili djelomični
gubitak kose ili više od uobičajenog gubitka kose. Iznenadan gubitak kose može
signalizirati temeljno medicinsko stanje koje zahtijeva tretman. S toga,
dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, te laboratorijskih
pretraga kako bi se utvrdila osnovna bolest koja je uzrok alopecije.
Kako se liječi alopecija?
Terapija zavisi od tipa alopecije. Kod androgene alopecije se primjenjuju
preparati s 2% minoksidilom; dok terapija alopecije areate podrazumijeva
primjenu kortikosteroida lokalno i sistemski, te PRP (Platelet Rich Plasma)
tretman.
Koji su ključni savjeti ukoliko je pacijentu postavljena dijagnoza
alopecije?
Edukacija pacijenata o samome oboljenju je ključni faktor u liječenju alopecije.
Pacijente treba upozoriti na etiološke faktore koji mogu uzrokovati alopeciju,
kao što su kariozni zubi, hronični recidivirajući sinuzitis, tonzilitis, stres,
nedostatak sna i sl. Alopecija je oboljenje koje ne ugrožava opće zdravlje.
Rosacea
Šta je Rosacea?
Rosacea je hronična dermatoza lica karakterizirana centralno smještenim
crvenilom lica, proširenim kapilarima i pustulama. Češće se javlja kod žena,
nego kod muškaraca. Kod muškaraca je češće lokalizovana na koži nosa sa
tendencijom stvaranja granulacionog tkiva – rhinophimae.
Kako nastaje Rosacea?
Uzrok Rosacee nije u potpunosti istražen. Ima mišljenja da je riječ o
konstitucionalnoj labilnosti malih krvnih žila, uslijed čega neki utjecaji npr. jako
začinjena hrana, alkoholna pića, hormonalni utjecaji – menopauza, te
poremećaji u vegetativnom nervnom sistemu dovode do crvenila središnjih
dijelova lica.
Koji su simptomi Rosacee?
Bolest započinje crvenilom na nosu i obrazima, rijetko na čelu i bradi. Crvenilo
je u početku prolazno, s vremenom postaje stalno, a kod nekih bolesnika se širi
u obliku leptira na obraze. Na glatkoj i eritematoznoj koži prosijavaju prošireni
sitni krvni sudovi. Ukoliko se rosacea ne liječi pojavljuju se papule, pustule,
edem, infiltracija i hiperplazija vezivnog tkiva, te hiperplazija žlijezda lojnica.
Mogu se pojaviti i čvorići crvenkaste boje.
Kako se dijagnosticira Rosacea?
Dijagnoza Rosacee se postavlja na osnovu kliničke slike. Danas se pojava
Rosacee često povezuje s prisustvom bakterije Helicobacter pylori u
želučanom sadržaju.
Kako se liječi Rosacea?
Opća terapija se provodi peroralnom primjenom antibiotika, a lokalna terapija
podrazumijeva antibiotske masti i tekuće pudere. Međutim, rosacea
predstavlja i estetski problem. Zbog toga se osim preporučene standardne
opće i lokalne terapije provodi mezoterapija i primjena botulinum toksina u
zahvaćene regije.
Koji su savjeti važni ukoliko imate kožu sklonu Rosacei?
Potrebno je izbjegavati provocirajuće vanjske i unutrašnje faktore koji dovode
do crvenila u području lica. Jaki začini, alkoholna pića, probavne smetnje,
izloženost sunčevom svijetlu i pretjeranoj toplini mogu provocirati nastanak
Rozacee. Treba naglasiti da u lokalnoj terapiji treba izbjegavati sve iritirajuće
faktore, primjenu alkoholnih otopina i slično.
Mezoterapija i Rosacea
Mezoterapija je tretman koji se koristi za tretiranje Rosacee. Uključuje
unošenje aktivnih supstanci, kao što su vitamini, minerali, aminokiseline i
antioksidansi, u srednji sloj kože – mezoderm pomoću tankih iglica. Konačni cilj
je umiriti kožu, smanjiti crvenilo i upalu, te poboljšati opće stanje kože koja je
zahvaćena Rosaceom. Osnovni aktivni sastojci mezokoktela su bioekstrakti,
vitamin B, azalainska kiselina i trokserutin.
Ove supstance se ubrizgavaju direktno u mezoderm kože, gdje mogu djelovati
na smanjenje crvenila, upale i drugih simptoma Rosacee. Umiruju kožu, dovode
do ujednačenog tena i zdravijeg sjaja kože.
Mezoterapija za Rosaceu se obično izvodi nakon pregleda kože kako bi se
utvrdilo koje aktivne supstance su najprikladnije za određeni tip i stanje kože.
Provodi se u više tretmana prema određenom planu terapije, a za optimalan
efekat najčešće se radi 3-6 tretmana. Osim mezoterapije mogu se koristiti i
dodatni tretmani, kao što su Boosteri, kako bi se dodatno poboljšali rezultati.
Herpes simplex
Šta su Herpes simplex infekcije?
Herpes simplex je virusna infekcija uzrokovana herpes simplex virusom tipa 1 ili
2, a uzrokuje kod ljudi različite promjene na koži, sluznicama i centralnom
nervnom sistemu.
Virus Herpes simplex tip 1 preferira oralnu regiju – prenosi se oralno direktnim
dodirom, slinom ili sekretima; dok se tip 2 najčešće prenosi spolnim putem ili
tokom porođaja prelazi sa majke na dijete.
Bez sumnje možemo reći da je riječ o najčešćoj virusnoj bolesti čovjeka. Do
školske dobi, virusom je zahvaćeno više od 95% djece.
Koji su simptomi Herpes simplex infekcije?
Manifestuje se promjenama na koži ili sluznicama u vidu sitnih mjehurića –
vezikula. Pojava mjehurića popraćena je subjektivnim osjećajem svrbeža,
ponekad i žarenja. Najčešće lokalizacije su usne, uglovi usana i predio oko
nosnog otvora.
Kako posumnjati da se radi o herpes simplexu?
Dijagnoza herpes simplex infekcije je jednostavna, postavlja se na osnovu
kliničke slike.
Kako se liječi Herpes simplex?
Ako primjetite navedene promjene na svojoj koži ili na koži vašeg djeteta
obavezno se trebate javiti dermatologu radi tretiranja virusnog oboljenja.
U većini slučajeva terapija podrazumijeva lokalne antivirotike u obliku kreme.
Rijetko se uključuje oralna terapija.
Kako prevenirati herpes simplex infekciju?
Čovjek je jedini prirodni rezervoar infekcije. Zbog toga se preporučuje upotreba
čistih čaša, šolja, pribora za jelo i dr., da bi se spriječila kontaminacija s herpes
simplex virusom. Također treba izbjegavati korištenu kozmetiku od drugih
osoba (ruževe za usne, maskare za oči i sl.)
Herpes zoster
Šta je Herpes zoster?
Herpes zoster je virusna bolest odraslih. Najčešće se javlja između 60. do 70.
godine života. Kod djece se javlja rijetko. Bolest uzrokuje virus Varicella zoster-
isti virus koji uzrokuje varicelle (vodene kozice). Nastaje reaktivacijom
latentnog virusa kod osoba koje su preboljele varicellu, odnosno recidiv je
varicelle. Pacijenti s hroničnim, malignim oboljenjima, te oslabljenim
imunitetom predstavljaju rizičnu skupinu.
Herpes zoster obično traje između dvije do šest sedmica i javlja se uglavnom
jednom tokom života. Pacijenti kod kojih je imuni sistem izrazito oslabljen,
imunokompromitovan, mogu ga dobiti dva ili više puta.
Koji su simptomi Herpes zostera?
Prije pojave promjena na koži obično se javlja osjećaj umora, parestezije,
neuralgični bolovi, osjećaj peckanja na koži, a navedeni simptomi rijetko mogu
biti popraćeni i blago povišenom temperaturom.
Za Herpes zoster je karakteristično crvenilo određenog areala kože koji pripada
odgovarajućem segmentu dorzalnoga spinalnoga korijena ili nekoliko njih. Na
crvenim arealima vide se papule, koje se brzo pretvaraju u mjehuriće –
vezikule, koje su praćene jakim bolovima. Promjene su u pravilu jednostrane,
iako se mogu pojaviti i bilateralno. Ako je riječ o generaliziranom zosteru,
najčešće kod osoba s malignim bolestima, promjene na koži postaju
hemoragične i gangrenozne.
Komplikacija herpes zostera su bolovi koji ostaju nakon povlačenja promjena
na koži, što se naziva postzosterična neuralgija. Herpes zoster u području
nervusa trigeminusa, odnosno u predjelu lica ima česte komplikacije u obliku
konjuktivitisa i keratitisa što nazivamo zoster ophtalmicus. Ukoliko je oštećen
slušni živac govorimo o zoster oticusu.
Kada se javiti dermatologu?
Ukoliko primjetite gore navedene simptome dermatološki pregled je
neophodan. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike bolesti.
Kako se liječi Herpes zoster?
Terapija podrazumijeva primjenu antivirusnih lijekova i krema, terapiju za
jačanje imunog sistema, te analgetska sredstva.
Gljivična oboljenja kože
Šta su gljivična oboljenja?
Dermatofitoze ili dermatomikoze su bolesti kože i njenih adneksa uzrokovanih
glivama – dermatofitima . Svi dermatofiti patogeni su za čovjeka. Uzrokuju
promjene u površnom sloju kože, noktima i vlasištu. Jako su zarazni i imaju
keratinofilno i keratinolitičko svojstvo. Hrane se keratinom kože i kožnih
tvorevina. Dijelimo ih u tri grupe, antropofilne, zoofilne i geofilne.
Antropofilni dermatofiti prenose se s čovjeka na čovjeka, prilagođene su na
čovjeka, te s toga uzrokuju slabiji imuni odgovor, te su uzročnici hroničnih i
subhroničnih infekcija.
Zoofilni i geofilni dermatofiti nisu prilagođeni na čovjeka, čovjek se slučajno
zarazi prilikom kontakta sa zaraženom životinjom i tlom, uzrokuju jači imuni
odgovor kod čovjeka i uzročnici su akutnih infekcija.
U dermatofite spadaju gljive iz rodova Trichophyton, Microsporum i
Epidermophyton. Najčešći uzročnici dermatomikoza su Microsporum canis i
Trichophyton mentagrophytes.
Kako prepoznati dermatomikoze?
Na koži se javljaju crvena, eritematozna žarišta u obliku pravilnog kruga s
uzdignutim i ljuspavim rubom, te središnjom regresijom. Žarišta mogu biti
solitarna veličine do nekoliko milimetara ili multipla, koja međusobnim
konfluiranjem mogu doseći veličinu od nekoliko centimetara. Subjektivno je
prisutan svrbež.
Kako se postavlja dijagnoza dermatomikoze?
Sumnja da se radi o dermatomikozi/dermatofitozi se postavlja na osnovu
kliničkog pregleda, odnosno karakterističnih promjena na koži, dlaci i noktima.
Dijagnoza se konačno potvrđuje mikrobiološkom analizom adekvatnog uzorka
ljuske kože, dlake ili nokta, odnosno mikroskopskim pregledom nativnog
preparata na gljivične elemente i dermatofite.
Kako se liječe dermatomikoze?
U slučaju pozitivnog nalaza nativnog preparata na gljive, ordinira se lokalna
terapija – antimikotici za lokalnu primjenu u obliku krema, masti, otopina,
sprejeva. Indikacije za oralnu primjenu antimikotika su dermatofitoze vlasišta,
noktiju i uporne dermatomikoze dlanova i stopala.
Kako spriječiti nastanak dermatomikoza?
Pothranjenost, iscrpljenost, pad imuniteta, dugotrajna antibiotska ili
citostatska terapija favoriziraju nastanak dermatomikoza. Preporučuje se
redovno održavanje osnovne higijene kože, posebno kože dlanova i stopala, i
vlasišta.
Pityriasis versicolor
Šta je Pitirijaza?
Pityriasis versicolor je gljivično oboljenje površinskog sloja epidermisa
uzrokovano gljivama iz roda Malessezia. Smatra se da gljiva čini normalnu
mikrobiotu kože vlasišta i gornjih dijelova trupa. Vlaga, toplina, hormonalne
promjene, oslabljen imunološki sistem, masna koža, odnosno pojačana
produkcija loja potrebni su sa razvoj i patogeno dijelovanje gljive, pa se zbog
toga pitirijaza često pojavljuje kod osoba koje se pojačano znoje.
Najčešća mjesta javljanja su grudni koš, leđa, stražnja strana vrata, te
nadlaktice.
Kako prepoznati pitirijazu?
Na koži se pojavljuju svijetlocrvena, žućkasta i smeđkasta okrugla ili ovalna
žarišta glatke ili lagano ljuspave površine, jasno ograničena od ostatka zdrave
kože. Žarišta mogu konfluirati i zahvatiti veće površine trupa i leđa. S obzirom
na boju okolne zdrave kože, promjene u žarištima zbog jačeg kontrasta, ljeti
djeluju svijetlije, a zimi tamije. Svrbež je blago izražen.
Kako se postavlja dijagnoza pitirijaze?
Sumnja da se radi o pitirijazi se postavlja na osnovu anamneze i kliničke slike, a
konačno se potvrđuje mikrobiološkom analizom uzorka kože, odnosno
pregledom nativnog mikroskopskog preparata.
Kako liječiti pitirijazu?
U većini slučajeva olakšavajući faktor je da je terapija lokalna. Promjene nakon
kupanja treba dobro ’’istrljati’’ grubim peškirom; nakon što se koža osuši
promjene treba namazati antimikotičkom kremom. Ukoliko se radi o
generalizovanoj pitirijazi, moguća je primjena oralnih antimikotika.
Čak i nakon uspješnog liječenja, boja kože može ostati neujednačena nekoliko
nedjelja ili mjeseci
Koji su savjeti bitni ukoliko imate kožu sklonu gljivičnim
oboljenjima?
Preporuka za prevenciju pitirijaze versikolor je izbjegavanje sintetičke odjeće,
oblačenje odjeće koju je prethodno neko drugi nosio, te redovno održavanje
higijene kože i vlasišta.
Kandidijaza
Šta je kandidijaza?
Candidiasis ili kandidijaza označava prisutnost gljiva iz roda Candida u ljudskom
organizmu. Kod velikog broja populacije ona je fiziološka, međutim u
određenim okolnostima ( npr. kod oslabljenog imunog sistema) može
uzrokovati teške infekcije.
Manifestacija gljiva iz roda Candida na koži svodi se na odnos između stanja
imunološkog sistema pacijenta s jedne strane i invazivne sposobnosti candide s
druge strane. Najčešće kožne infekcije uzrokuje vrsta Candida albicans.
Pojavljuje se u svakoj životnoj dobi, ali je najčešća u dojenačkoj i staračkoj dobi.
Koji su simptomi kandidijaze?
Candida može uzrokovati promjene na koži, sluznicama i unutrašnjim
organima.
Intertriginozna kandidijaza je oblik koji se pojavljuje na područjima kože koji se
međusobno dodiruju, a to su pazušna regija, područje ispod dojki, preponska
regija, nabori adipozne trbušne stijenke, te prostori između prstiju. Javlja se
crvenilo kože sa rubnim ljuštenjem i svrbež.
Oralna kandidijaza se manifestuje pojavom bjeličastih naslaga na
tamnocrvenoj i sjajnoj sluznici jezika koji se šire na bukalnu sluznicu, meko i
tvrdo nepce. Najčešće se javlja kod neadekvatnih zubnih proteza, uslijed
iritacije gingive.
Paronihija i onihomikoza uzrokovana candidom podrazumijeva glatki i sjajni
edem u okolini nokta. Može doći do trofičkih promjena cijelog nokta, što se
manifestuje njegovim zadebljanjem i mrvljenjem.
Sistemska kandidijaza je najteži oblik kandidijaze. Javlja se kod pacijenata sa
jako oštećenim imunim sistemom. Može zahvatiti bilo koji organ, međutim
najčešće je riječ o plućnoj kandidijazi, kandidom uzrokovanom endokarditisu,
sepsi i meningitisu.
Kako se postavlja dijagnoze kožne i sluznične kandidijaze?
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, a potvrđuje
mikrobiološkom analizom adekvatnog uzorka kože i sluznica na candidu.
Kako liječiti infekcije uzrokovane Candidom?
Terapija može da bude lokalna u obliku antimikotičnih krema, masti, otopina,
sprejeva, te oralna u obliku antimikotičnih tableta ili solucije. Liječnik će
svakako procijeniti koja je terapija adekvatna za Vas.
Kako spriječiti pojavu kandidijaze?
Higijena i briga o koži, zdrava i pravilna ishrana, čista odjeća i veš, izbjegavanje
neumjerene upotrebe antibiotika, su faktori koji uveliko spriječavanju nastanak
infekcija uzrokovanih candidom albicans.
Psoriasis
Šta je psorijaza?
Psorijaza je upalna dermatoza s pojačanom epidermalnom proliferacijom, koja
se klinički očituje crvenkastim žarištima prekrivenim srebrnkastim ljuskama.
Česta je bolest, od koje boluje 1-5% svijetske populacije. Prema dobi
razlikujemo rani oblik (pojava bolesti prije 40. godine života) sa najvišom
incidencom javljanja u dobi od 22 godine; te kasni oblik (pojava bolesti nakon
40. godine života) sa najvišom incidencom javljanja oko 55. godine života.
Obolijevaju podjednako oba spola.
Uzrok nastanka nije u potpunosti razjašnjen, no izgleda da najvažniju ulogu
imaju genetska predispozicija i provocirajući faktori. Najčešći provocirajući
faktor je teški stres, zatim slijede fizikalne ozljede, hemijske ozljede, infekcije
(posebno akutna streptokokna infekcija ždrijela), lijekovi (npr. sistemski
kortikosteroidi, beta blokatori), trudnoća i porod, različite dijete, alkohol,
hronična oboljenja, kao što su diabetes mellitus tip 2, hipertenzija i dr.
Koji su simptomi psorijaze?
Predilekciona mjesta javljanja psorijaze su laktovi, koljena, vlasište,
interglutealno područje, te nokti.
Primarna promjena je crvenkaste boje, različite veličine, prekrivena
srebrnkastim ljuskama, oštro ograničena od okoline. Struganjem promjene
opažaju se ljuske slične onima koje se vide kod struganja svijeće – znak svijeće.
Ako se struganje nastavi i suha ljuska se u potpunosti ukloni, nailazi se na
glatku, tanku i vlažnu kožu. Daljim struganjem pojavi se tačkasto krvarenje, što
nazivamo Auspitzov znak, a ne difuzno krvarenje kao u zdravoj nepromijenjoj
koži.
Kako prepoznati psorijazu?
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze i kliničke slike, a potvrđuje
patohistološkom analizom bioptiranog uzorka kože.
Kako liječiti psorijazu?
Odluka o vrsti liječenja zavisi od procjene težine bolesti. Za procjenu težine
bolesti koriste se sljedeći indeksi: PASI ( Psoriasis Area and Severity Indeks),
BSA ( Body Surface Area) i DQLI ( Dermatology Quality of Life Index).
Terapija podrazumijeva lokalnu i sistemsku terapiju. Kod blagih oblika se
koriste različiti lokalni pripravci, dok se kod srednje teških i teških oblika
ordinira fototerapija, fotokemoterapija i sistemska terapija.
Lokalna terapija obuhvata skidanje naslaga, zatim upotrebu keratolitika i
fluoriranih glukokortikoida. Ostala lokalna terapijska primjena su antralin,
analozi vitamina D, topički retinoidi, fototerapija, te fotokemoterapija (PUVA).
Sistemska terapija označava primjenu ciklosporina, antibiotika, te
kortikosteroida (kod teških oblika psorijaze). Kod upotrebe kortikosteroida
treba biti oprezan jer mogu da izazovu Rebound efekat – pogoršanje osnovne
bolesti.
Kako živjeti s dijagnozom psorijaze?
Budući da psorijaza ima hroničan tok, liječenje može da bude dugotrajno i
stresno, ali da bi bilo što uspješnije važno je educirati se o samoj bolesti i pratiti
savjete dermatologa. Uz propisanu terapiju, potrebno je svakodnevno
provoditi određene životne navike i strategije koje uključuju odgovarajuću
higijenu i njegu kože, izbjegavati stresne situacije, pronaći načine relaksacije
kako bi se oslobodili stresa, uvesti raznoliku, zdravu i uravnoteženu prehranu,
spavati dovoljno i kvalitetno, prestati pušiti i konzumirati alkohol, te razviti
pozitivan stav prema bolesti.
Sunce i morska voda imaju povoljan učinak na psorijazu kod većine oboljelih.
Zato se pacijentima sa psorijazom savjetuje boravak na moru i kontrolirano
izlaganje ultraljubičastom zračenju tokom ljetnih i toplijih mjeseci. Sunčeve
zrake ublažavaju iritiranu kožu, doprinose cijeljenju kože, sprječavaju upalu, te
usporavaju prekomjerno ljuskanje kože. Izlaganje UV zrakama mora da bude
kontrolirano, jer prekomjerno izlaganje može dovesti do kontraefekta, tzv.
Koebnerovog fenomena, novih psorijatičnih promjena.
Važna je neutralna njega kože sa emolijentnim sredstvima i svakako
fotoprotekcija, odnosno kreme koje osim SPF-a, imaju i važnu ulogu vlaženja
kože, što je kod psorijaze jako bitno.
Seboroični dermatitis
Šta je seboroični dermatitis?
Dermatitis seborrhoica je hronična upala seboroičnih područja kože. U
seboroična područja kože spadaju područje vlasišta, obrva, lica, sternalno
područje; odnosno sva područja kože na kojima su žlijezde lojnice najbrojnije.
Osobito je česta pojava u prva tri mjeseca života, te u mlađoj životnoj dobi.
Kako prepoznati seboroični dermatitis?
Bolest se manifestuje u obliku oštro ograničenih ružičastocrvenih suhih žarišta
uz izraženo perutanje i svrbež. Žarišta mogu konfluirati, prekriti čitavo vlasište i
preći na kožu čela i vratne regije. Tok bolesti je hroničan, s remisijama i
egzacerbacijama.
Kako se postavlja dijagnoza seboroičnog dermatitsa?
Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu kliničke slike, eventualno se može
raditi biopsija kože radi utvrđivanja dijagnoze patohistološkom analizom.
Kako se liječi seboroični dermatitis?
Važno je znati da su potrebne stalne kontrole kod dermatologa zbog hroničnog
toka same bolesti. Liječenje podrazumijeva njegu seboroične kože
hidratantnim kupkama, kremama i losionima. U određenim slučajevima se
primjenjuju antifungalni gelovi, kreme, losioni, pjene ili šamponi u kombinaciji
s preparatima za hidrataciju. Za smirivanje upale se koriste i kortikosteroidne
kreme, losioni, masti i šamponi. Primjena antifungalnih i kortikosteroidnih
preparata je ograničena i ne može biti dugotrajna.Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu kliničke slike, eventualno se može
raditi biopsija kože radi utvrđivanja dijagnoze patohistološkom analizom.
Koji faktori utječu na nastanak seboroičnog dermatitisa?
Fizički i emocionalni stres, hormonalne promjene, loša prehrana, konzumiranje
alkohola, umor, ekstremni vremenski uvjeti, neumjerena upotreba šampona,
loša higijena kože i pretilost mogu povećati rizik nastanka seboroičnog
dermatitisa. Također, neurološka stanja, uključujući Parkinsonovu bolest,
ozljede glave i moždani udar mogu biti povezani sa seboroičnim dermatitisom.
Eczema
Šta je ekcem?
Eczema je u medicinskoj terminologiji poznat kao upala kože. Kod ekcema je
koža otečena, crvena i svrbi. Iako često oboljenje, nije opasno po život ili
zarazno. Razna zdravstvena stanja, alergije, genetski faktori, fizički i psihološki
stres i nadražajna sredstva mogu prouzrokovati ekcem. Uzroci nekih vrsta
ekcema su još uvijek nepoznati.
Kako prepoznati ekcem?
Težina bolesti može varirati. Kod blagih formi koža je suha, vruća i svrbi, dok
kod težih slučajeva koža može biti ispucala i krvariti. Ponekad se javljaju
otvorene rane i fisure koje se mogu inficirati. Stvaranje ožiljaka je druga
potencijalna komplikacija ekcema.
Kako se postavlja dijagnoza ekcema?
Ukoliko primjetite gore navedene simptome, javite se dermatologu radi
postavljanja dijagnoze bolesti. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike.
Kako se liječi ekcem?
Terapija se sastoji u liječenju stanja koje je prouzrokovalo ekcem i ublažavanju
simptoma na koži.
HPV infekcije
Šta su HPV infekcije?
HPV infekcije ili infekcije uzrokovane Humanim papiloma virusom su najčešće
spolno prenosive infekcije i njihov broj je u stalnom porastu.
Važno je znati da se HPV infekcije najčešće javljaju u mladoj generativno
sposobnoj populaciji i da je signifikantna njihova povezanost s pojavom
karcinoma grlića materice.
Koji su simptomi HPV infekcije?
Simptomi HPV – a variraju ovisno od tipa virusa kojim je osoba zaražena.
Postoji ukupno oko 200 različitih tipova virusa od kojih su 30 spolno prenosivi.
Prema svojoj sposobnosti da izazovu različite bolesti kod ljudi HPV viruse
možemo svrstati u genitalni HPV ( uzrokuje promjene u anogenitalnoj regiji),
kožni HPV ( uzrokuje bradavice na koži) i ostale HPV skupine neodređenog
rizika.
HPV virusi koji uzrokuju promjene u anogenitalnoj regiji dijele se na
visokorizične i niskorizične tipove. Najčešći visokorizični tipovi HPV-a su virusi
tipa 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 68 i 69. Visokorizični tipovi
uzrokuju abnormalnosti niskog stepena, predstadije karcinoma i karcinome u
anogenitalnoj regiji (grlić materice, vulva, vagina, penis, anus).
Najčešći niskorizični tipovi su 6, 11, 42, 43 i 44, a oni uzrokuju spolne bradavice
– kondilome na genitalijama i anusu.
Kožni tipovi (1, 2, 3, 4, 10, 26, 27, 28, 29, 41, 49, 57) uzrokuju „obične
bradavice“ na koži ruku, stopala, vrata i na drugim mjestima na tijelu.
S obzirom da ova infekcija često nema nikakve simptome, osobe koje prenose
virus često nisu svjesne da su zaražene. Kada su prisutni simptomi manifestuju
se kao vidljive bradavičaste izrasline na koži ili sluznici, pojačan iscjedak iz
vagine, svrbež, pečenje, nelagodan osjećaj u predjelu spolnih oragana, bol ili
krvarenje kod pritiska ili iritacije inficiranog područja.
Virusne bradavice
Šta su virusne bradavice?
Virusne bradavice ili verrucae vulgares su rožnate izrasline koje se mogu
pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, no najčešće su lokalizirane na šakama i
stopalima. Ove promjene kože su uzrokovane kožnim tipovima humanog
papiloma virusa – HPV virusa ( vidi više pod HPV infekcije)
Kako se liječe virusne bradavice?
Nakon dermatološkog pregleda i postavljanja dijagnoze liječnik predlaže
adekvatnu terapiju na osnovu kliničke slike i starosne dobi pacijenta. Lokalna
terapija u liječenju virusnih bradavica podrazumijeva primjenu salicilne kiseline
i antivirusnih krema. Međutim, u nedostatku željenih rezultata, terapija izbora
je odstranjivanje promjena elektrokauterizacijom.
Kondilomi
Šta su kondilomi?
Condylomata ili spolne bradavice su HPV – genitalne infekcije, uzrokovane
niskorizičnim tipovima, a u rjeđim slučajevima i visokorizičnim tipovima HPV-a.
(vidi više pod HPV infekcije)
Klinički se manifestuju kao sljedeći entiteti: condylomata acuminata,
condylomata plana i condylomata gigantea. Najčešći su šiljasti kondilomi –
condylomata acuminata.
Kako se manifestuju kondilomi?
Kondilomi se manifestiraju kao tvorbe koje su mekane, uzdignute ili ravne,
blijedoružičaste boje na sluznicama genitalija i anusu.
Condylomata acuminata su šiljaste ili čvoraste promjene, najčešće lokalizirane
na vanjskom spolovilu. Kod muškaraca se nalaze na distalnom dijelu korpusa
penisa ili na prepuciju, a kod žena na vulvi. Česte lokalizacije mogu da budu i u
analnom predjelu oba spola, te kod ženske populacije u vagini, na vratu
materice, u uretri i preponama. Navedene promjene su obično multiple, ali
mogu da budu i pojedinačne. Konfluiranjem se kondilomi povećavaju i mogu
doseći veličinu od 2 – 6 cm u promjeru.
Condylomata giganteum je masivna tumorska lezija, najčešće lokalizirana u
anogenitalnoj regiji, u kojoj se obično patohistološkom dijagnostikom ne nalaze
znakovi maligniteta.
Kako se postavlja dijagnoza kondiloma?
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka i kliničke slike. Treba
se obratiti pozornost na životne i seksualne navike pacijenata. Patohistološka
dijagnostika je indicirana pri sumnji na malignitet.
Kako se liječe kondilomi?
Izbor terapije kondiloma zavisi o općem stanju i dobi bolesnika, te o veličini,
obliku i lokalizaciji promjena. U našoj ordinaciji se uspješno primjenjuje
eletrokauterizacija svih navedenih promjena. Izuzetno se može primijeniti
lokalna terapija sa 5% imikvimodom.
Kako smanjiti rizik od nastanka kondiloma?
Edukacija i odgovorno spolno ponašanje, te korištenje zaštite pri seksualnom
kontaktu mogu smanjiti rizik od infekcije.