Elektrokauterizacija jeste dijametrijski postupak, u kojem se koriste dvije
elektrode: velika i mala. Velika elektroda je metalna ploča (na koju bolesnik
sjedne ili mu se ona postavlja na ruku ili nogu), dok je mala elektroda aktivna i
ima oblik igle ili omče. Malom elektrodom se pristupa promjeni na koži, a
nakon dodira promjene u elektrodi se razvije visoka temperatura, koja
promjenu odstranjuje.
• Fibromi / papilomi
• Seboroične i vulgarne veruke – bradavice
• Dermalni nevusi – madeži
• Ksantelazme
• Angiomi
• Aktiničke keratoze
• Teleangiektazije i dr.
Hirurška ekscizija predstavlja jako čest zahvat, koji se koristi u terapijske i
dijagnostičke svrhe. Provodi se u lokalnoj anasteziji po svim uslovima asepse i
antisepse. Anestezira se samo područje na kojem se nalazi promjena. Ranu je
potrebno redovito previjati, a ovisno o lokalizaciji rane, konci se uklanjaju 8 do
14 dana nakon zahvata. Poslije skidanja konaca, tretirana mjesta se mažu
propisanim kremama ili gelovima nekoliko narednih sedmica kako bi se
spriječio ili ublažio ožiljak. Dobiveno tkivo se u 4% formalinu šalje na
patohistološku analizu.
Važno je pridržavati se svih ljekarskih uputa koje ste dobili, a one se odnose na
svakodnevnu toaletu rane, te izbjegavanje većih naprezanja, naročito do
vađenja konaca, kako bi rana što bolje zarasla.
Keratoza ili hiperkeratoza je prekomjerno stvaranje rožnate supstance.
Keratoze izazivaju različiti uzroci, a jedan od najčešćih je dugotrajni pritisak
ograničenog dijela kože iznad čvrste podloge (kosti).
Površina hiperkeratoza je glatka (žulj) ili hrapava, često je raspucana, a boja im
se kreće od bijele ili žućkaste do svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.
Mogu se javljati ograničeno, npr. folikularne keratoze ili difuzno, kao npr.
palmoplantarne keratoze koje u cijelosti zahvaćaju dlan ili taban. Dijagnoza se
postavlja na osnovu kliničke slike i dermatoskopijom.
Terapija podrazumijeva lokalnu terapiju salicil vazelinom ( 5% i 10% salicil
vazelin). Ukoliko lokalna terapija nije efikasna primjenjuje se
elektrokauterizacija.
Ateromi su epidermalne ciste ispunjene lojem, keratinom i stanicama vanjske
ovojnice dlake. Veličine su graška do veličine jajeta, mogu biti bjelkasti, boje
kože, crvenkasti. Obično se pojavljuju u drugoj polovini života.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, a potvrđuje se
patohistološkom analizom.
Fibroma molle ili meki fibrom / papilom, se očituje kao pendulirajuća tvorba,
može biti solitaran ili se pojavljuje u obliku multiplih promjena. Obično su boje
okolne kože, mada mogu biti i tamniji.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, glavna terapija izbora je
odstranjivanje promjene u cijelosti elektrokauterizacijom (vidi više pod
elektrokauterizacija).
Hemangiom ili prošireni krvni sud su česte benigne vaskularne promjene.
Najčešće su smještene na licu i vlasištu, ali se mogu pojaviti i na bilo kojem
drugom mjestu. Početne promjene imaju izgled ružičastih pjega koje brzo
poprime izgled nodularnih glatkih ili režnjastih izraslina, a boja postaje
postepeno sve tamnija.
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a terapija zavisi od same promjene.
Terapijski izbor podrazumijeva hiruršku eksciziju ili elektrokauterizaciju ( vidi
više pod hirurška ekscizija i elektrokauterizacija).
Clavus ili kurje oko je sitna, konična tvorba čiji je tvrdi vršak u obliku trna
usmjeren prema dermisu. Predstavlja oblik žulja koji nastaje kao dobro
ograničena hiperkeratoza zbog stalnog mehaničkoga pritiska na to područje.
Klavus je jako bolan na pritisak.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a terapija podrazumijeva
odstranjivanje promjene u cijelosti elektrokauterizacijom. (vidi više pod
elektrokauterizacija)
Milie su sitne lojne ciste, a manifestuju se kao sitna, bjelkasta izbočenja, a
obično se nalaze na očnim kapcima i na licu (najčešće na obrazima). Uglavnom
predstavljaju samo estetski problem.
Dijagnoza se postavlja se na osnovu kliničkog pregleda, a terapija
podrazumijeva ekspresiju sadržaja iz promjene ili elektrokauterizaciju
promjene.
Unguis incarnatus ili urastao nokat je deformacija nokta, kada bočnom ivicom
nokatna ploča pritišće meko tkivo sa kojim je u kontaktu, što izaziva bol i
inflamaciju mekog tkiva pored nokta. Sa godinama usljed degenerativnih i
trofičnih promjena nokat se može izmjeniti i postati deblji, neravan, savijen u
bočnom i uzdužnom pravcu. Navedene promjene se najčešće pojavljuju na
palcu stopala.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike.
Urastao nokat se liječi neoperativnim i hirurškim metodama.
Neoperativno liječenje u slučajevima sa infekcijom sastoji se od toalete
dezinfekcionim rastvorima, previjanja, izbjegavanja pritiska na prst; te ukoliko
je indikovano uzimanje brisa rane, te na osnovu antibiograma primjena
antibiotika.
Uspješnija metoda liječenja je svakako hiruška ekscizija.
Keratoses seborrhoicae ili seboroične keratoze su površinske benigne
promjene kože. Na početku su boje kože ili tek malo tamnije. Kasnije se mogu
povećati i postati tamnije, poprimaju izgled oštroograničenih plakova
smeđkaste, sivkaste ili crne boje. Površina promjena prekrivena je roževinom
koja se npr. kod brisanja peškirom djelimično ukloni. Važnu ulogu u nastanku
seboroičnih keratoza igra genetska predispozicija.
U početnom stadiju seboroične keratoze se mogu tretirati topikalnim
pripravcima sa salicilnom kiselinom, emolijentima i uljanim kupkama.
U slučaju da lokalna terapija ne daje željeni rezultat, terapija izbora je
elektrokauterizacija.